Svi se teško suočavamo sa stvarnošću naše moguće smrti, ali to ne znači da ne možemo biti dobre volje.

Candice je bila simpatična žena. Premda je nikada nisam vidio u svojoj crkvi, često sam je posjećivao u domu za starije u kojemu je živjela. Prije više godina oboljela je od ozbiljne bolesti koja ju je spriječila da iziđe iz kuće. Pogoršano zdravlje zahtijevalo je da se preseli u dom za stare i nemoćne.

Ona je posjetila crkvu samo jednom, davno prije nego što sam se doselio u grad, pa je bilo malo vjernika koji bi je poznavali. Na sreću, imala je u blizini obitelj koja ju je često posjećivala.

Rado sam je posjećivao. Uvijek pozitivna, bila je puna života i energije, unatoč slabom zdravlju. Ponosno je na zidu držala fotografije svoje obitelji.

Jednoga dana primio sam od nje pismo koje je glasilo otprilike ovako: „Pastore, molim te, posjeti me čim budeš mogao. Moram ti reći nešto važno.“ Nisam mogao zamisliti što bi to bilo, ali slutio sam da vijest vjerojatno nije dobra. I bio sam u pravu.

„Onda, što se događa?“ pitao sam nakon nekoliko minuta razgovora.

„Ovaj…“, počela je s osmijehom na licu i zastala. Što je duže šutjela, to sam više osjećao da vijest neće biti dobra.

„Onda“, ponovno je počela, „liječnici kažu da opet imam rak – samo što ovaj put neću preživjeti.“

„Ma ne!“ rekao sam glasom koji je bio mješavina zabrinutosti i smirenosti. „Što to znači?“

„To znači da imam između tri i šest mjeseci.“

„O, to nije dobro! Kako se osjećaš zbog toga?“

Zbog njezina odgovora gotovo sam se glasno nasmijao. „Znaš, uvijek sam pokušavala dobiti rak u dijelu tijela koji ima dvoje nečega. Izgubila sam dojku, a onda jedno oko, što je u redu jer sam ih imala dvoje. Ali imam samo jedan život.“

Vjerojatno sam se glasno nasmijao. Pretpostavljam da to nije bilo u priručniku kako treba odgovoriti nekome kada vam kaže da boluje od smrtonosne bolesti, ali ova žena nije pripadala vrsti ljudi iz priručnika. Candice je imala nešto što je bilo jedinstveno; raspoloženje koje je imalo malo onih koje sam poznavao.

Vrijeme jakog stresa

Nas ljude ne muče samo zdravstveni problemi. U proteklih nekoliko godina globalna ekonomija izgledala je jako krhko. Kompanije su bile prisiljene otpustiti milijune kako bi učvrstile svoj položaj. Čitave su industrijske grane – automobilska, građevinska, zračni promet i druge – plovile jako uzburkanim vodama, ostavljajući tisuće muškaraca i žena bez posla i nade.

Svuda su prisutni zabrinutost i potištenost, predstavljajući ne samo nacionalne već i osobne krize. Loša je vijest da osobne borbe, koje mnogi proživljavaju, ostavljaju velik trag na njihovim obiteljima; mnogi brakovi završavaju razvodom zbog problema s kojima se suočavaju.

Premda bi mnogi spasili svoj brak i sačuvali obitelj kada bi mogli – često se nalazeći u teškim situacijama bez svoje krivnje – činjenica je da je rastava uvijek razorna i bolna. Djeca postaju žrtve pogrešnih odluka jednog ili oba roditelja, kao i nemogućnosti roditelja da riješe sukob.

Što ćemo učiniti ako se nađemo u nekoj krizi? Kamo se možemo okrenuti kada život postane težak, kada nam se obitelji raspadaju, kada je stres velik, a ekonomija krhka?

Prilika u katastrofi

Bivši američki predsjednik John F. Kennedy jednom je rekao: „Kada se piše na kineskom, riječ ‘kriza’ se sastoji od dva slova. Jedno predstavlja opasnost, a drugo priliku.“ Naša ekstremna situacija pruža Bogu priliku da pokaže svoju milost i moć.

Prema tome, trebamo stalno održavati vezu s Bogom, tako da se, kada se pojave teškoće, prirodno obraćamo Bogu kao što se suncokret okreće k suncu. Kad god se u našem životu pojavi kriza – bilo financijske, zdravstvene, duhovne, emocionalne prirode ili u odnosima – to je izravan poziv da se obratimo Bogu.

Bog u Psalmu 50,15 kaže: „Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.“ Ovo je jamstvo! Kada bi ovo bila jedina izjava u Bibliji, možda bismo bili sumnjičavi. Ali to je jedna od desetak njih u kojima Bog svemira obećava svoje društvo, vodstvo i zaštitu.

Bog je svom izraelskom narodu rekao: „Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.“ (Izaija 41,10) A Isus je svojim učenicima rekao: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“ (Matej 28,20)

Bog je obećao da će biti s onima koji Ga prizovu, s onima koji Ga vole i s onima koji se uzdaju u Njega. Time ne želimo reći da je On neka vrsta kozmičkog svetog Nikole, koji dijeli upravo one poklone za koje se molimo i u trenutka kada to očekujemo. Vjerovati u Boga zahtijeva određenu razinu zrelosti, pouzdanje koje nadilazi poklone i koje je spremno uzdati se u Njega i u trenucima nevolje i nemira.

Bog je još uvijek Bog

Međutim, zar je Božja uloga u trenutku neke krize samo da osigura čekove u poštanskom sandučiću, ponude za posao u savršenom trenutku i čudesna ozdravljenja od bolesti i depresije?

Činjenica je da Bog ne uklanja uvijek krize u kojima se nađemo. Svi poznajemo teško bolesne ljude koji su bili uvjereni da će ih Bog izliječiti, ali su to osobe čije grobove posjećujemo i čije uspomene cijenimo. Jasno je da vjera u Boga nije karta za „naš izlazak iz zatvora“, koju možemo koristiti u bilo kojem trenutku.

Ustvari, biblijska knjiga Otkrivenje pokazuje da najveća kriza u povijesti tek dolazi. Ali Bog je pokazao da ima sposobnost razdijeliti more, nahraniti narod u pustinji, otvoriti oči slijepima, učiniti ljude imunima na vatru i podizati mrtve. To je ono što On može ostvariti kada odluči.

Ali ako odluči drukčije i kada posljedice nisu onakve kakve smo željeli, Bog je još uvijek Bog. On je još uvijek dobar, On je i dalje ljubav. Kada se nađemo usred neke krize, znajmo da je Bog s nama, da osjeća našu bol i pruža utjehu i snagu.

Proći kroz sve zajedno

Dok sam stajao u Candicinoj sobi u domu za starije, gledao sam svoju prijateljicu s iskrenim divljenjem. Ona će umrijeti. Da, čuda će se još uvijek događati, ali ona se pomirila s time da se suočava s najvećim izazovom u svom životu. Neće biti kirurških intervencija ni kemoterapije. Candice će umrijeti.

Stavio sam ruku na njezinu ruku. „Hoćeš li izdržati?“

Nasmiješila se. „Znaš li što?“

Odmahnuo sam glavom.

„Sve će biti u redu, to ćemo zajedno proći ja i Isus.“

I prošli su. Umrla je, kako je njezin liječnik i predvidio. Proživjela je posljednje dane dostojanstveno i umrla je okružena svojom obitelji. Njezin je pogreb bio vrijeme za radost i sjećanje.

Neizlječiva bolest je kriza, ali Isus je pomogao Candice da nosi svoj teret. On je bio s njom u svakoj fazi golema izazova pred kojim se našla. Ona i Isus prošli su ga zajedno.

Zašto joj Bog nije dao blagoslov dobrog zdravlja kako bi mogla uživati u radosti svoje obitelji i prijatelja? Jednoga dana saznat ćemo odgovor na to pitanje, a u međuvremenu sjetimo se da nam Isus nikada nije obećao život bez kriza. U Ivanu 16,33 je rekao: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“

Budite dobre volje! I u teškoći budite dobre volje. U krizi budite dobre volje. Uzdajte se u Boga uvijek! I vi i Isus zajedno ćete proći kroz sve.

Izvor: John Bradshaw, Signs of the Times (9/2014.)