Znači li išta očito umnožavanje prirodnih katastrofa i nasilja?

Ljudi tvrde da se neki značajan događaj pretvara u krizu kada pogodi vas. Kada tragedija pogodi nekog drugog u nama nepoznatom dijelu svijeta, to nam baš i ne izgleda kao kriza; više je nešto za žaljenje. „Žalim zbog ovih napada! Zamislite, ovdje u ovoj zemlji…“

Genocid u Ruandi je tragedija nezamislivih razmjera, ali lako je smatrati ga problemom nekoga drugoga kada ste od njega udaljeni tisuće kilometara. Tornado, poplava ili požar u gradu nekoga drugoga je katastrofa. Ali kada pogodi vaš grad – i kada vi kopate po ruševinama svoga doma vadeći fotografije iz mulja i kada nemate gdje spavati ili nemate čiste vode za piće – onda je to kriza.

U mnogočemu mi smo dostigli kriznu točku na našem planetu. Razlog zašto je važno da to shvatimo jest u tome što se Isus u Bibliji potrudio ukazati na vidljive pokazatelje koji će nagovijestiti svršetak svijeta i Njegov povratak na Zemlju.

A ono što je Isus otkrio snažno ukazuje na to da sada živimo u vrijeme o kojemu je On govorio.

Nakon što je govorio o znacima u vjerskom svijetu, o međunarodnim sukobima, prirodnim katastrofama i bolestima, najavio je svoj drugi dolazak riječima. „Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!“ (Matej 24,33)

Nema sumnje da vjerovati kako živimo u vrijeme krize koja prethodi Isusovu povratku ne predstavlja zvono za uzbunu. A mudrost predlaže da ljudi u ovakvim znakovima prepoznaju ono što i jesu: pokazatelji da je pred planetom Zemljom kratko vrijeme, premda ne znamo koliko to može biti kratko.

Promašena pretkazivanja

Svjestan sam, kao i vi, da su ljudi tijekom godina, u namjeri da kod drugih naglase kratkoću vremena, napisali i izrekli mnoge neobične stvari.

Jedna od prvih knjiga koju sam pročitao o temi biblijskih proročanstava nagovještavala je da bi se Isusov povratak mogao dogoditi 1988. godine. Međutim, otada, tijekom gotovo trideset godina, ljudi su dodavali datume biblijskim proročanstvima koji su došli i prošli. Nije čudo da je svaki od njih bio potpuno pogrešan.

Premda njihova gledišta možda ne biste smatrali „pretkazanjima“, čak su i Isusovi učenici imali pogrešno mišljenje o drugom dolasku Mesije.

Onoga istog dana kada je Isus uzašao na Nebo, Njegovi su Ga učenici pitali: „’Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?’ On im odgovori: ‘Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti.’“ (Djela 1,6.7)

Unatoč tome što su proveli više od tri godine s Isusu, unatoč tome što su bili svjedoci mnogih čuda, unatoč tome što ih je podučavao najbolji Učitelj koji je ikada živio, učenici su još uvijek bili zbunjeni kada se radilo o Isusovu povratku.

Znaci vremena

Dok povijest pokazuje ludost postavljanja datuma Isusova dolaska, Bog nam je rekao da možemo znati kada se on približi. A tu smo mi danas – blizu.

Kako možemo biti tako sigurni u to? Zahvaljujući provjerljivim, konkretnim znacima. Empiričkom dokazu. On je rekao: „Tražite i bit ćete u stanju to vidjeti; primijetit ćete i nešto drugo.“ To nije kao da čitate budućnost iz šalice kave.

Istina je da neka – čak i mnoga – pretkazanja nisu vrijedna papira na kojemu su otisnuta, ali ako se osvrnemo oko sebe i analiziramo ono što vidimo uzimajući u obzir biblijska proročanstva, onda mi ništa ne pretkazujemo. Onaj koji je dao pretkazanja je Isus. Sve što je potrebno jest da otvorimo oči – i um – da vidimo kako se ono što je prorekao počinje ostvarivati.

Međutim, umjesto da pokušavamo izračunati koliko još ima dana prije Isusova povratka, umjesto da u svakom potresu vidimo glasnika svršetka, mi u znakovima vremena trebamo vidjeti ono što stvarno jesu: znaci. Dane u kojima živimo. A razdoblje u kojemu živimo je blizu Isusovu povratku.

Očekivanje kraja

Moja supruga i ja smo bezbroj puta proputovali Sjedinjene Američke Države, najčešće međunarodnim autoputom broj 40. Pružajući se od Sjeverne Karoline na istoku kontinenta do Kalifornije na zapadu, I-40 je dug 4000 kilometara, a mi smo ga proputovali više puta i u oba smjera.

Kada izađete iz pustinje Mojave, s nekoliko dana putovanja pred vama, nije važno da znate koliko još točno imate kilometara pred sobom. Nema sumnje da imate grubu sliku i da znate da ako svakoga dana prevalite toliko i toliko kilometara, stići ćete na vrijeme na odredište.

Ali ono što je od najveće važnosti jest da budete sigurni na kojoj ste cesti. Vaša je najveća briga da ne skrenete na pogrešnu cestu. Kada biste skrenuli na I-15, krenuli biste u pogrešnom pravcu. Vi želite ostati na I-40. Kako možete znati jeste li na pravom putu?

Budući da smo većinu svojih putovanja preko kontinenta učinili u vrijeme dok još nije bilo sveprisutnog GPS-a, morali smo se oslanjati na stara sredstva kao što su geografske karte. Karte i oznake. Ako idemo u Sjevernu Karolinu, pazimo da ostanemo na međudržavnoj cesti I-40. A da biste bili sigurni, morate gledati plavo-crvene oznake u obliku štita s brojem „40“.

Čak i ako ste vozili dan ili dva, udaljenost koja je preostala nije prvenstvena briga vozača. Naime, znate da su vam ostala još dva ili tri dana putovanja. Ali dokle god se s vremena na vrijeme pojave znaci koji govore „40“, vi znate da ste na pravom putu.

U stvari, ako vaše odredište nije neki veći grad, nije neobično da se, tek kad ste blizu, pojave oznake koje govore koliko vam je još kilometara ostalo.

To je u mnogočemu slično znacima Isusova povratka. Neki potres ili rat ne znači da svatko treba izjuriti iz kuće da vidi dolazi li Isus. Ali dok oni ne moraju naznačiti da je Njegov povratak blizu, oni pokazuju da možemo vjerovati onomu što je Isus rekao – posebno kada se ti znakovi javljaju sve češće i nasilnije.

Usred krize

Biblija nas je upozorila da ćemo živjeti u vrijeme stvarne krize prije nego što se Isus vrati. Prorok Daniel opisao je to vrijeme kao „vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena“ (Daniel 12,1). Pavao je za završne dane Zemlje rekao da će „u posljednjim danima nastat (će) teška vremena“ (2. Timoteju 3,1), a Isus je prorekao da će tada „biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta“ (Matej 24,21). Dok smo automobilom izlazili iz našeg dvorišta i kretali na dugačko putovanje, dok su bila jako mala, moja bi djeca znala reći: „Jesmo li stigli?“

Prema tome, razmislimo: terorizam, nagli porast stanovništva, propadanje obradivog zemljišta, nestašice vode, otrovna zagađenja, ekološki kaos, prirodne katastrofe, zdravstvene krize, bolesti. A nismo spomenuli gospodarstvo i niz drugih stvari – kao, na primjer, nasilje.

Da, i prije je bilo pucnjave u školama, prirodnih katastrofa, zdravstvenih problema, ekoloških problema s okolišem i terorizma. Ali nikada kao sada. Nikada.

Ako je ono što proživljavamo normalno, onda se jednostavno okrenimo na drugu stranu i nastavimo spavati. Ali nije moguće promatrati svijet oko nas i razmišljati o tome kako je sve to približno normalno. Planet se nalazi u krizi.

Ali ako gledamo naprijed, iza krize posljednjih dana Zemlje, onda možemo biti sigurni u Božju vjernost i snagu. Ako tako odluči, On je u stanju izbaviti nas iz krize. Ali ako to ne odluči, On je u stanju poduprijeti nas usred krize.

Izvor: John Bradshaw, Confidence in Chaos (ulomak iz knjige)