„Nadjenut će mu ime Emanuel (…) ‘Bog je s nama’.“

Kada je došao živjeti s nama, Isus je trebao i ljudima i anđelima otkriti Boga. On je bio Riječ Božja — Božja misao koja je postala čujna. U svojoj molitvi za svoje učenike On kaže: „I njima obznanih ime Tvoje“; „milosrdan i milostiv, spor na gnjev, a bogat milosrđem i istinom“; „da ljubav kojom me uzljubi bude u njima – i ja u njima.“

No to otkrivenje nije dano samo Njegovoj djeci rođenoj na Zemlji. Naš mali svijet pouka je svemiru. Božja svrha milosti i tajna otkupiteljske ljubavi teme su koje „anđeli žele proučiti“ te će proučavati kroz beskrajne vjekove. Otkupljena i grešna bića u Kristovu će križu pronaći svoju znanost i svoju pjesmu. Vidjet će se da je slava koja sja u liku Isusa slava samopožrtvovne ljubavi. U svjetlu s Golgote vidjet će se da je zakon samoodricajuće ljubavi zakon života na Zemlji i na Nebu; da ljubav koja „ne traži vlastito“ ima svoj izvor u Božjem srcu i da se u Krotkom i Poniznom ogleda Njegov karakter koji prebiva u svjetlu kojem se čovjek ne može približiti.

Bog se na početku objavio svojim djelima stvaranja. Krist je raširio nebesa i postavio temelje Zemlji. Njegova je ruka postavila svjetove u svemir i oblikovala poljsko cvijeće. „Ti što učvršćuješ gore snagom svojom, silom opasan“; „njegovo je more i on ga je stvorio“ (Psalam 65,6; 95,5). On je Zemlju ispunio ljepotom, a zrak pjesmom. I na svemu na zemlji, u zraku i na nebu On je ispisao poruku Očeve ljubavi.

Sada je grijeh pokvario savršeno Božje djelo, no taj je rukopis ostao. Čak i sada, sve stvoreno potvrđuje slavu Njegove izvrsnosti. Ne postoji ništa, osim čovjekova sebičnog srca, što živi samo za sebe. Nema ptice koja leti zrakom, nema životinje koja se kreće zemljom, a da ne služi nekom drugom životu.

Radost u davanju

Ali kada se odmaknemo od manjih primjera, u Isusu vidimo Boga. Gledajući Isusa, vidimo da je slava našeg Boga davanje. „I sam od sebe ne činim ništa“, rekao je Isus. „Mene je poslao živi Otac i ja živim zbog Oca“; „ja ne tražim svoju slavu“, već slavu onoga koji me posla (Ivan 8,28; 6,57; 8,50; 7,18). U tim je riječima navedeno važno načelo zakona života u svemiru. Sve je Krist primio od Boga, ali je sve uzeo da bi mogao dati. Tako i u nebeskim dvorima, u Njegovoj službi za sva stvorena bića, kroz ljubljenog Sina Očev život teče svima; kroz Sina se u slavljenju i radosnom služenju plima ljubavi vraća velikom Izvoru svega. I tako je kroz Krista krug dobročinstva završen te predstavlja karakter velikog Darovatelja, zakon života.

Taj je zakon prekršen u samom raju. Grijeh je nastao iz sebičnosti. Lucifer, kerub zaklanjač, želio je biti prvi u raju. Nastojao je steći nadzor nad nebeskim bićima, odvući ih od njihova Stvoritelja i zadobiti njihovo poštovanje. Zato je pogrešno predstavljao Boga, pripisujući Mu želju za samouzdizanjem. Vlastitim zlim osobinama nastojao je oponašati Stvoritelja punog ljubavi. Zato je prevario anđele. Zato je prevario ljude. Naveo ih je da posumnjaju u Božju riječ i da ne vjeruju Njegovoj dobroti. Budući da je Bog Bog pravde i veličanstvenosti, Sotona ih je naveo da na Njega gledaju kao na strogog i neumoljivog. Tako je privukao ljude da mu se pridruže u pobuni protiv Boga, a noć jada spustila se na svijet.

Zemlja je postala mračna zbog pogrešnog shvaćanja Boga. Kako bi tamne sjene bile osvijetljene, a svijet bi se mogao vratiti Bogu, Sotonina prijevarna moć morala je biti slomljena. To se nije moglo učiniti silom. Primjena sile u suprotnosti je s načelima Božje vladavine; On želi samo službu iz ljubavi, a ljubavi se ne može zapovijedati, ne može se osvojiti silom ili vlašću. Ljubav se samo ljubavlju budi. Poznavati Boga znači ljubiti Ga; Njegov se karakter mora ogledati u suprotnosti s karakterom Sotone. To može učiniti samo jedno Biće u cijelom svemiru. Božju ljubav mogao je obznaniti samo Onaj koji je poznavao njezinu visinu i dubinu. U tamnoj noći sunce pravednosti mora izaći, „s ozdravljenjem u svojim krilima“ (Malahija 4,2).

Najveći od svih darova

Plan za naše otkupljenje nije bio smišljen naknadno, stvoren nakon Adamova pada. Bilo je to otkriće „tajne o kojoj se šutjelo od vječnih vremena“ (Rimljanima 16,25). Bilo je to otkrivanje načela koja su od vječnih vremena bila temelj Božjeg prijestolja.

Bog i Krist otpočetka su znali za Sotonino otpadništvo i za pad čovjeka kroz prijevarnu moć otpadnika. Bog nije propisao postojanje grijeha, ali predvidio je njegovo postojanje i osigurao ono što je potrebno za suočavanje s užasnom krizom.

Toliko je velika bila Njegova ljubav prema svijetu da se zavjetovao da će dati svoga jedinorođenog Sina, „da svaki koji vjeruje u Njega ne propadne, nego ima život vječni“ (Ivan 3,16).

To je bila dobrovoljna žrtva. Isus je mogao ostati uz Oca. Mogao je zadržati slavu nebesa i počast anđela, ali odlučio je vratiti žezlo u Očeve ruke i sići s prijestolja svemira kako bi mogao donijeti svjetlo zamračenima i život onima koji propadaju.

Svojim životom i svojom smrću Krist je postigao više od oporavka od propasti izazvane grijehom. Sotonina namjera bila je dovesti do vječnog odvajanja između Boga i čovjeka; ali u Kristu smo postali sjedinjeniji s Bogom nego što bismo bili da nikada nismo pali. Uzimajući našu narav, Spasitelj se vezao uz čovječanstvo vezom koja se nikada neće prekinuti. Kroz vječna doba On je povezan s nama. „Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina svojega jedinorođenoga…“ (Ivan 3,16)

Djelo otkupljenja bit će dovršeno. Tamo gdje je grijeh obilovao, Božja je milost još obilnija. Sama Zemlja, samo polje za koje Sotona tvrdi da je njegovo, bit će ne samo otkupljena, nego i uzvišena. Naš mali svijet pod prokletstvom grijeha, jedina tamna mrlja u svemu što je On veličanstveno stvorio, bit će poštovan iznad svih drugih svjetova u Božjem svemiru. Ovdje gdje je Božji Sin boravio u čovječanstvu; gdje je Kralj slave živio, patio i umro – ovdje, kada će sve učiniti novim, Božji šator bit će s ljudima „i On će prebivati s njima, i oni će biti Njegov narod, a sam Bog će biti s njima i biti njihov Bog“.

I kroz beskrajne vjekove, dok otkupljeni budu hodali u svjetlu Gospodnjem, slavit će Ga za Njegov neizrecivi dar – Emanuela, koji je „Bog s nama“.