Jakov i Marko bila su dva prijatelja s vrlo različitim vjerovanjima. Jakov je vjerovao u Boga kao Kralja koji je stvorio sve na svijetu. Marko je bio predani ateist koji se rugao religiji i mislio da je čitav svijet – uključujući i njega samoga — nastao slučajno, nekom biološkom nezgodom.

„Kako znaš da Bog postoji i da Biblija nije samo zbirka bajki?“ često je pitao Marko.

„Bog postoji zato što tako kaže Biblija, i možeš joj vjerovati jer je ona Božja riječ“, odgovorio bi Jakov.

Marko bi se zatim nasmijao zbog te nelogičnosti i rekao: „To je kao da kažeš: ‘Ja sam dobar radnik zato što tako kaže Ivan.’ Kako možemo vjerovati Ivanu? Jednostavno: ja ću jamčiti za njega.“

Ova ustanovljena logika koju je iznio Jakov je pogrešna i neće nikoga uvjeriti u Božje postojanje ili istinitost Biblije. Ipak, mnogi danas nemaju nikakvo bolje objašnjenje za svoje vjerovanje u Bibliju. Postoje li opipljivi dokazi koji govore u korist istinitosti Biblije? Kada ljudi postanu kršćani, iščezavaju li inteligencija i razum?

Kraljev san

Jedan od načina da ispitamo istinitost Biblije jest da razmotrimo njezina proročanstva. Jedna od Božjih tvrdnji jest da On, kroz Bibliju, može pretkazati budućnost (Izaija 46,9.10). Istraživanje povijesnih izvještaja o drevnom Babilonu u Knjizi proroka Daniela pomoći će nam da odgovorimo na pitanje o istinitosti Biblije.

Ovdje nalazimo kralja po imenu Nabukodonozor, vladara o kojemu piše ne samo u Bibliji, već i u drugim povijesnim izvještajima. Jedne noći sanjao je san koji ga je jako uznemirio, ali kada se probudio, nije se mogao sjetiti sna. Pozvao je svoje mudrace i naredio im da mu kažu što je sanjao i da mu protumače san. Njegovi mudraci bili su iznenađeni tim zahtjevom. Rekli su: „Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju.“ (Daniel 2,10.11)

Kralj se razbjesnio i zapovjedio da se svi mudraci u Babilonu pobiju (Daniel 2,12). No ovdje na pozornicu stupa jedan Židov po imenu Daniel.

Daniel je bio odveden u ropstvo u Babilon kada je još bio tinejdžer. Daniel je vjerovao u Boga. Kada je službenik kraljeva dvora, Arjok, rekao Danielu za kraljevu naredbu, Daniel je otišao kralju i zamolio ga da mu dâ vremena kako bi mu ispričao san i njegovo značenje. Kralj je pristao. Daniel je otišao kući i usrdno se molio Bogu za mudrost. Bog je odgovorio na njegove molitve i „objavi se tajna Danielu u noćnom viđenju“. (Daniel 2,19)

Povijest sadržana u velikom kipu

Sljedećeg jutra Daniel je otišao kralju i otkrio mu san. Kralj je vidio veliki kip. Bio je načinjen od pet različitih dijelova. Glava je bila zlatna, poprsje i ruke od srebra, bedra od mjedi, noge od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. Onda je jedan veliki kamen udario u kip i razbio ga na dijelove tako da je postao kao pljeva koju je odnio vjetar (Daniel 2,31–35).

Daniel je zatim kralju ispričao značenje sna. Zlatna glava predstavljala je Babilon. Srebro je označavalo Medo-Perziju. Mjed je slikovito predstavljao Grčku. Željezne noge predstavljale su Rim. Stopala od željeza pomiješana s glinom predstavljala su podijeljenu silu Rima, djelomično slabu i djelomično jaku. Kako se željezo ne može pomiješati s glinom, ti narodi se neće držati čvrsto zajedno. Veliki kamen koji je razlomio kip predstavlja Božje kraljevstvo: „U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka.“ (Daniel 2,38–44)

•BABILON: 605. – 539. pr. Kr.

•MEDO-PERZIJA: 539. – 331. pr. Kr.

•GRČKA: 331. – 168. pr. Kr.

•RIM: 168 pr. Kr. – 476. po. Kr.

•MNOGA KRALJEVSTVA: 476. po. Kr.

Ispunjenje sna

Svako od tih predviđanja o kraljevstvima koja su slikovito predstavljeni kovinama ostvarilo se nepogrešivom točnošću. Prvo kraljevstvo, Babilon, vladalo je svijetom od 605. do 539. godine prije Krista. Narod Medije i Perzije vladao je od 539. do 331. godine prije Krista. Sljedeće kraljevstvo, Grčka, dominiralo je od 331. do 168. pr. Kr. Željezna sila Rima vladala je od 168. pr. Kr. do 476. po. Kr. Posljednje kraljevstvo, podijeljeno u više manjih kraljevstava, predstavlja podijeljene sile Rima, suvremene europske narode, koji su danas još uvijek razdvojeni. Biblija je besprijekorno točna u pogledu svih pet kraljevstava i vremena u koje će ona nastati!

Još određenih dokaza

Skeptici su govorili da su Danielova predviđanja lažna, da je njegova knjiga napisana mnogo kasnije u povijesti. Čak i da je to istina, činjenica da Svitci s Mrtvog mora sadrže osam rukopisa Daniela, a najstariji datira iz 125. godine pr. Kr. (i kopija je jednog ranijeg izdanja), pokazuje da je to proroštvo napisano više stotina godina prije dijeljenja Rima u narode suvremene Europe.

To proročanstvo je samo jedan od stotinu primjera koji se može navesti u prilog nadahnuću Biblije. Još jedan konkretan primjer vidi se u proročanstvu iz Knjige proroka Daniela, devetog poglavlja, gdje je stotinama godina unaprijed prorečeno točno vrijeme Kristova krštenja i smrti. Zaista, nakon istraživanja istinitih dokaza kao što su oni koje imamo u biblijskim proročanstvima, možemo zaključiti da Bogu i Bibliji možemo u potpunosti vjerovati!

Drugo poglavlje Danielove knjige pokazuje nam koliko su istinita i točna ta predviđanja, što nam daje temelje za inteligentnu vjeru. Biblija je nadahnuta Božja riječ i možemo joj vjerovati kao priručniku za svaku priliku.

Ipak, jednostavno vjerovanje u te informacije učinit će Bibliju samo time — „informacijom“. Samo vjerovanje nema spasonosnu silu u našem životu. Naše vjerovanje mora nas mijenjati. Od vječne je važnosti ne samo da vjerujemo Bibliji, nego da joj dopustimo da nas mijenja. Biblija kaže da čak i „đavli to vjeruju i – dršću“. (Jakov 2,19)

Bog će promijeniti naš život u nešto predivno ako Mu dopustimo. Želite li to?