Nebo? Nebo djeluje kao posljednje mjesto za ratovanje. Biblija nam kaže:

„Uto se zametnu rat na nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu.“ (Otkrivenje 12,7.8)

Kako je taj rat započeo i oko čega se vodio? Odgovor na ova pitanja otkriva razlog za nemir koji muči planet Zemlju, kao i ljudsko srce.

Prorok Ezekiel daje uvid u ovaj prvi rat i Sotoninu pobunu protiv Boga. Lucifer, opisan kao „raskriljen kerub zaštitnik“, bio je „savršen“ od dana kada je stvoren „dok (mu se) u srcu ne zače opačina“ (Ezekiel 28,14.15). Ovaj položaj kerubina zaštitnika (ili anđela) otkriva mnogo o Luciferovoj pobuni. U Starom zavjetu Bog je dao Izraelu minijaturni model svoje prijestolne dvorane na Nebu koja se zove Svetište (vidi Izlazak 25,8). Pavao piše da je to Svetište bilo uzor ili nacrt nebeskog Svetišta (Hebrejima 8,5). Unutra, u posebnoj prostoriji koja se zove Svetinja nad svetinjama, nalazio se Kovčeg saveza koji je sadržavao Deset zapovijedi. Na vrhu toga Kovčega bilo je „središte milosti“, a s obiju strana središta milosti nalazio se kerubin koji je zaklanjao središte milosti i Kovčeg (vidi Izlazak 25,16-22; 1. Kraljevima 8,7).

Ovi redci pokazuju da je Božje prijestolje središte i temelj milosti, i da Njegovim kraljevstvom upravlja Njegov zakon. Lucifer, koji je nekada bio kerubin zaštitnik, bio je odgovoran za uzdizanje i zaštitu ili „zaklanjanje“ tog Zakona. Ipak, pobuna je počela zato što se u njemu našlo „bezakonje“ ili grijeh. Što je grijeh? „Grijeh je kršenje zakona.“ (1. Ivanova 3,4) Lucifer, koji je trebao braniti Božji zakon, sami temelj vladavine na Nebu, pobunio se protiv njega. Kao ishod, na Nebu je nastao rat.

Što je bila Luciferova optužba protiv Zakona?

Zapazite još jedan snažan uvid u ovaj sukob koji iznosi prorok Izaija:

„Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na Zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: Uspeću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. (…) bit ću jednak Višnjemu.“ (Izaija 14,12-14)

Lucifer je iznio tvrdnju da bi on mogao biti „kao Bog“, to jest u pravednosti, bez potrebe za poslušnošću Božjem zakonu. On je mislio da sâm može odlučivati o tome što je dobro, a što pogrešno. Drugim riječima, Luciferova pobuna bila je zasnovana na samopravednosti. On je tvrdio da je Zakon restriktivan i da slobodnim, inteligentnim anđelima nije potrebna takva vladavina.

Ta tvrdnja prevarila je velik broj anđela. Kao posljedica, ti anđeli i Lucifer zbačeni su s Neba, zajedno sa svojim tvrdnjama protiv Zakona.

Rat u ljudskom srcu

Ovaj uvid nam pomaže da bolje razumijemo zašto Zemlja i ljudsko srce toliko često doživljavaju nemir. Sotona danas mrzi Božji zakon, koji je temelj Božje vladavine. Bog traži podanike za svoje kraljevstvo, ali oni moraju biti voljni pokoriti se Zakonu Neba. Isto vrijedi i za bilo koju ovozemaljsku vladu.

Kada je Sotona pristupio Adamu i Evi u vrtu, on ih je iskušao istom prijevarom — možete biti „kao bogovi“, bez poslušnosti Njemu (Postanak 3,1-4). Ista prijevara koja je dovela do pada anđela na Nebu, dovela je i do pada Adama i Eve u Edenskom vrtu. Baš kao što su anđeli zbačeni s Neba, tako su i Adam i Eva uklonjeni iz vrta.

„Istjera dakle čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao — da straže nad stazom koja vodi k stablu života.“ (Postanak 3,24)

Sotona je iskvario um Adama i Eve. Oni su sada imali tjelesni um za koji je Pavao pisao da je smrt:

„Težnja tijela jest smrt, a težnja Duha život i mir. Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može.“ (Rimljanima 8,6.7)

Ali Bog nije ostavio čovjeka da umre. On je poslao svog Sina na svijet. Čovjek će dobiti drugu priliku. Da bi ušao u nebesko kraljevstvo, čovjek se mora opet pokoriti njegovim zakonima. Pavao piše:

„A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je naime izjavio: ‘Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima poslije onog vremena’, veli Gospodin: ‘Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u pamet njihovu’“ te zatim dodaje: „‘(…) a grijeha se njihovih i bezakonja njihovih nipošto neću više sjećati.’“ (Hebrejima 10,15-17)

Sav nemir na Zemlji u ljudskom srcu rezultat je vjerovanja u Sotoninu laž da čovjek ne mora biti poslušan Božjem zakonu, ili da može biti pravedan bez Božjeg utjecaja. Sotona je otišao toliko daleko da je tu laž zamaskirao u izgled pobožnosti: oni koji su kršćani samo po riječima uče da je Božji zakon zastario, da milost nekako poništava potrebu za poslušnošću Božjim zapovijedima. Ivan nas upozorava na tu prijevaru samopravednosti kada piše:

„Ako vršimo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo. Tko tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrši njegovih zapovijedi, lažac je, i u njemu nema istine.“ (1. Ivanova 2,3.4)

Rat na Zemlji

Sotona je ljut na one koji ne nasjedaju na njegovu prijevaru. On „ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo.“ (Otkrivenje 12,17) Biblija otkriva načine na koje će Sotona raditi da bi prevario ljude u vezi s Božjim zakonom. Prorok Daniel opisao je Sotonin pokušaj da promijeni Zakon:

„On će govoriti riječi protiv Svevišnjega, tlačit će svece Svevišnjega i namjeravat će promijeniti vremena i Zakon.“ (Daniel 7,25)

Zašto? Zato što Sotona zna da neposlušnost jednoj zapovijedi znači kršenje i svih ostalih (Jakov 2,10-12).

Zaista, Sotona je lukavo promijenio jednu od Deset zapovijedi i vrlo malo ljudi to shvaća. On je to učinio upravo unutar Crkve. Ohrabrujemo vas da s molitvom čitate Deset zapovijedi kako su zabilježene u Izlasku 20 i da otkrijete koja zapovijed je zamijenjena ljudskom tradicijom. Ako Sotona može navesti kršćane da zanemare bilo koju od Božjih zapovijedi, onda ih on uspješno navodi da se priklone njegovim vlastitim izjavama protiv Zakona.

Pred kraj ovoga svijeta, jedna mala skupina ljudi oduprijet će se đavolskoj prijevari i dokazati da je odana nebeskom kraljevstvu. Oni neće izvrtati Božji zakon niti se prikloniti ljudskim običajima ili tradicijama. Prvi rat koji se ikada vodio bio je oko Božjeg zakona. Posljednji rat na ovoj Zemlji vodit će se oko istoga. Ivan piše o ovoj pobjedničkoj skupini:

„Blaženi oni koji vrše zapovijedi njegove: imat će pravo na stablo života i na vrata će ući u grad.“ (Otkrivenje 22,14 — Varaždinska Biblija)