Jeste li vi automobil ili računalo? “To je smiješno”, reći ćete. “Nisam ni jedno ni drugo. Ja sam ljudsko biće.”
Istina, ali hajdemo se nakratko pozabaviti ovom zamisli. Automobili i računala imaju nešto zajedničko s nama ljudima: da bismo pravilno funkcionirali, potrebna nam je inteligencija. Ipak, automobili nemaju vlastitu inteligenciju. U automobil mora ući inteligentni vozač, pokrenuti motor i odvesti se. Kad inteligentni vozač stigne na svoje odredište, on gasi motor i automobil “umire”. Inteligentni vozač zatim izlazi iz “mrtvog” automobila i odlazi svojim putem.
Računalo je drukčije. Njegova inteligencija je ugrađena. Ipak, ta inteligencija je “uspavana” sve dok se računalo ne poveže s izvorom električne struje. Kad elektricitet uđe u računalo, ono postaje “živo” i obavlja razne inteligentne zadatke. Kad se struja isključi, inteligencija računala “umire”. Računalu je i dalje potrebno ljudsko biće koje će ga uključiti u struju i upravljati njime.
Neki ljudi vjeruju da, kao kod automobila, naša inteligencija dolazi iz duše koja prebiva u našem tijelu. Ta duša je navodno besmrtna i nikada ne može umrijeti, pa kada tijelo umre, duša napušta tijelo i nastavlja svoju inteligentnu aktivnost na nekom drugom mjestu.
Biblijski izvještaj o stvaranju pomaže nam da razumijemo način na koji smo mi, ljudska bića, stvoreni — kao automobili ili kao računalo. Biblija kaže: “Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.” (Postanak 2,7) “Tako postade čovjek živo biće.” — prema prijevodu Ivana Šarića. Zapazite pritom ovo dvoje: Prvo, kao kod računala, Adamovo i naše tijelo, uključujući i mozak, načinjeno je od fizičke tvari. Ipak, tek nakon što je Bog u Adama udahnuo “duh životni”, njegov mozak se uključio i on je postao inteligentno živo biće. To je način rada računala, a ne automobila.
Smrt je obrnuti postupak. Govoreći o smrti, Biblija kaže: “I vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.” (Propovjednik 12,7) Na hebrejskom jeziku riječ koja se kod nas prevodi kao “duh” znači “dah” ili “vjetar”. Prema tome, kad umremo, Bog uzima sebi dah života koji je aktivirao naš mozak, i naša inteligencija nestaje.
“Čekaj malo!” reći ćete. “Dah života koji se vraća Bogu je duša.”
Istina je da Bog uzima natrag nešto od nas kad umremo, ali o čemu god da se radi, to nije inteligentno, jer Biblija kaže: “Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa.” (Propovjednik 9,5) Zato ovaj dah (ili duh) koji se vraća Bogu nije inteligentni dio naše prirode.
Mi, ljudska bića, slični smo računalima. Kad nas Bog oživi svojim životodavnim načelom — dahom života — mi oživljavamo i naša inteligencija se “uključuje”. Kad Bog uzme ovo životodavno načelo i vrati ga sebi, mi umiremo i naša inteligencija se “isključuje”.

Ali kakve to ima veze?
Možda se pitate: “Kakve sad veze ima sa mnom na koji način dobivam inteligenciju? Otkrit ću to na dan uskrsnuća.”
Tu ste u pravu; kad je u pitanju obična informacija, nije potrebno da znamo je li inteligentni dio naše prirode sličan automobilu ili računalu. Ipak, postoji vrlo snažan razlog zašto bi trebalo znati, upravo sada, kako smo stvoreni. Zasigurno nismo jedina inteligentna bića koja žive na našem planetu. Biblija nam kaže da je prije mnogo tisuća godina jedna trećina inteligentnih bića koja se zovu anđeli postala zla, i zato je bila zbačena s Neba na naš planet (Otkrivenje 12,7-9). Mi ih zovemo demonima, đavlima ili zlodusima. Predvodi ih njihov gospodar zvani Sotona, i jedan od njihovih osnovnih ciljeva jest da nam lažu i obmanjuju nas (Ivan 8,44).
Isus je rekao svojim učenicima da će se neposredno prije Njegovog drugog dolaska pojaviti lažni mesije i “prevarit će mnoge” (Matej 24,5). Godinama kasnije jedan od Isusovih učenika rekao je da će tijekom posljednjih dana na Zemlji “dusi zloduha što čine znamenja” poći “sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara” (Otkrivenje 16,14). Jedan od Isusovih najodanijih sljedbenika, apostol Pavao, napisao je nešto slično: “… Njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju.” (2. Solunjanima 2,9.10)
Ali kakve veze imaju Sotonina prijevarna čuda u posljednje vrijeme s našom potrebom da danas znamo izvor svoje inteligencije?

Spiritizam
Sigurno ste čuli za spiritizam. Prema Anićevu Rječniku hrvatskoga jezika, spiritizam je “vjerovanje u zagrobni život i mogućnost komuniciranja s duhovima”. Spiritisti vjeruju da, slično vozaču automobila, inteligentni dio naše prirode nastavlja postojati nakon što umremo.
Ovo vjerovanje je danas vrlo rasprostranjeno. Velik broj popularnih televizijskih serija i filmova zasnovan je na njemu. Još jedan omiljeni “dokaz” o inteligentnom životu poslije smrti je takozvano “izvantjelesno iskustvo” u kojem ljudi koji su bili blizu smrti tvrde da su napustili svoje tijelo i lebdjeli kroz mračni ili svijetli tunel do “druge strane”. Nakon što su razgovarali s preminulim prijateljima i dragim ljudima koji su navodno na Nebu, vraćaju se u svoja oživljena tijela i izvještavaju o onome što su vidjeli i čuli.
Zatim, tu je i vraćanje, koje također obuhvaća vjerovanje da naša inteligencija nastavlja funkcionirati nakon naše smrti. Nigdje u zapadnoj kulturi popularnost vraćanja nije tako ilustrirana kao u vrlo popularnim knjigama o čarobnjaku Harryju Potteru. Značajno je to što se većina kršćana slaže sa spiritistima da ljudska bića imaju besmrtnu dušu koja nastavlja sa svjesnim postojanjem nakon smrti tijela. Ovo otvara širok raspon mogućnosti da ih demoni varaju tako što se predstavljaju njihovim preminulim prijateljima i dragim osobama koje uživaju u blaženstvu Neba — a njihovi najmiliji su zapravo mrtvi, u grobu, bez ikakve svijesti i inteligencije.
Kako se posljednji događaji zemaljske povijesti budu odvijali u bliskoj budućnosti, Sotona će koristiti ovo omiljeno, ali nebiblijsko vjerovanje da mrtvi mogu komunicirati sa živima, kao dio svojeg plana da prevari ljude. Stoga je od ključne važnosti da danas razumijemo istinu o ljudskom stanju nakon smrti.To će nas sačuvati od toga da nas Sotonini anđeli prevare sada i neposredno prije povratka Isusa Krista.
Konačno, još jedan razlog zašto mnogi radije vjeruju da smo kao automobili jest zastrašujuća pomisao da umiranjem gubimo svijest. Ali život nakon smrti ne ovisi o tome hoće li se naša svijest nastaviti nakon smrti. Život nakon smrti ovisi o prihvaćanju Isusa kao našeg Spasitelja, i o vjerovanju u Njegovo obećanje da će nas vratiti u život”o uskrsnuću, u posljednji dan” (Ivan 11,24).
Zašto još danas ne pozovete Isusa u svoj život i dobijete jamstvo za uskrsnuće u Njegovo vječno kraljevstvo?