To bi bila vrlo rijetka prilika kada bi te tvoja majka zagrlila ili ti pokazala bilo kakvu vrstu privrženosti. Ako je uopće bilo ikakvih zagrljaja, ti bi bio onaj koji bi ih davao i bilo bi vrlo jasno da ih tvoja majka uopće nije željela. Ona bi se stisnula na tvoj dodir i uopće ne bi uzvraćala tvoju naklonost.
Ustvari, ona bi pokazivala više naklonosti prema tvojim prijateljima, nego što bi to činila prema tebi. Kad god bi tvoji prijatelji dolazili u posjet, uvijek je bilo zagrljaja, komplimenata i zaigranog okružja koje nije postojalo dok je na okupu bila samo obitelj.
Tada bi se osjećao ljuto, razočarano i odbijeno. Godinama si krivio sebe: „Možda da sam imao bolje ocjene u školi… Možda da sam uspijevao održavati sobu urednijom… Možda kada prerastem ovu neugodnu fazu ranog tinejdžerstva, možda će me tada više voljeti.“

Eto, izgovorio si to. Tvoja majka te nije voljela, a ti si smatrao da je to tvoj problem… cijeli svoj život. Čak i sada kad imaš odraslu djecu koja će uskoro imati svoju djecu, ti još uvijek smatraš da je to tvoja krivica. Zavjetovao si se da nećeš ponavljati istu grešku, tako da je u tvojoj obitelji bilo zagrljaja na sve strane, posebno za tvoju djecu. Bilo je izrečeno „Volim te“ toliko puta da se ne može izbrojati. Ali nekako, još uvijek se zadržavaš na tome što nisi dobio od svojih roditelja, a davali su tvojim prijateljima.
Kao prvo, ono što su tvoji roditelji davali tvojim prijateljima nije bila ljubav. To je samo bilo pretvaranje. Oni bi stavili umjetni osmijeh, zauzeli pravi stav i ponašali se „normalno“ dok tvoji prijatelji ne bi otišli. Onda bi se oni vraćali u svoje stanje bez ljubavi i bez naklonosti. I ti smatraš da je to tvoj problem. To nije tvoj problem. Nije tvoj problem. Nije tvoj problem.
„Mnogi roditelji ne znaju kako reći ʽVolim teʼ iz nekoliko razloga”, kaže Cherly Piper, pastoralni savjetnik sa specijalizacijom u području obiteljskog savjetovanja završenog na Syracuseu, New York. „Oni sami nisu čuli te riječi dok su bili djeca. Iz tog razloga, oni smatraju da to nije potrebno govoriti djeci. Oni su negirali svoju potrebu za tim riječima tako da to isto nisu govorili svojoj djeci.“ Međutim, ne reći svom djetetu da ga voliš ogromna je pogreška.
„Djeca moraju znati da su voljena, željena i posebna“, kaže Piper. „To je njihova osnovna potreba. Ako roditelji nisu primili ljubav dok su bili djeca, oni razviju dva problema: sami ne znaju kako pokazivati ljubav i ne znaju kako voljeti svoju djecu.“
Ukoliko ne potraže neku pomoć sa strane kako bi razriješili ovaj problem ili ako nisu ekstremno odlučni, oni će nastaviti ponavljati iste greške. Ponekad, ukoliko su odlučni u tome da ne ponove istu grešku, odlaze skroz u drugu krajnost. Oni onda postaju previše naklonjeni svojoj djeci. Oni se toliko povežu da zaboravljaju podučavati djecu kako donositi odluke. Prije nego što možeš razriješiti problem roditelja koji te nije volio, moraš uvidjeti i razumjeti nedostatke koje su tvoji roditelji imali.
„Odmakni se korak unazad i zamisli svoje roditelje kao ljude koji nisu mogli ili nisu bili u mogućnosti dati iz prazne posude“, kaže Piper. „U tom trenutku osoba može reći da to što se osjećao neprihvaćen nije bila njegova krivica, već krivica njegovih roditelja i njihove nemogućnost da pokažu svoju ljubav i prihvaćanje jer je ni oni nisu imali.“

Kraj problema

Kako onda prekinuti ovaj ciklus kako se on ne bi nastavljao generacijama?
Potrebno je prepoznati tko je naš pravi roditelj – Bog.
On Sebe stavlja na poziciju Oca. Biblija govori o tome kako On voli djecu i ne odbija ih. Potrebno je otvoriti biblijski tekst i čitati ga sve dok to ne postane naše uvjerenje. Psalam 27,10 kaže: „Kad bi me odbacili otac i mati, primio bi me Gospod.“ Izaija 49,15.16 pripisuje sljedeće riječi Bogu: „Zaboravi li žena djetešce svoje, ne smiluje li se plodu tijela svojega? A da bi ga i zaboravila: Ja ne zaboravljam tebe! Gle, na ruke sam te svoje zapisao, zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima.“
Psalam 139 velik je primjer roditelja koji pokazuje stvarnu skrb za svoju djecu. Ovaj tekst također daje veliku sigurnost onima koji se osjećaju nevoljeno. Bog se veseli u tebi i ti trebaš počivati u tome. „Ako ljudi koji su bili odbacivani od svojih roditelja mogu uvesti ovaj stav u svoj život i ako stvarno povjeruju u to da se nalaze u Božanskim rukama, oni će se stvarno osjećati voljenima“, kaže Piper. „Oni će imati samopouzdanja zato što će se uzdati u Boga. Kada shvate i poznaju da je Bog pun ljubavi, pouzdanje u Njega razvit će njihovo samopouzdanje.“

Postanite roditelji sami sebi

Kako ovo učiniti? „Moraš prema sebi postupati na način na koji si želio da roditelji postupaju prema tebi“, kaže Piper. „I brini o sebi na način na koji si želio da se roditelji brinu o tebi.“ Moraš naučiti kako to učiniti. Počni od toga što ćeš izraditi popis onoga što si želio činiti, čuti i imati kao dijete te pronaći kvalitetan način kako ostvariti to za sebe.
„Idi u trgovinu s igračkama i razgledaj. Pronađi onu koja ti se najviše sviđa i kupi onom malom djetetu koje se nalazi u tebi. Ako si se kao dijete htio baviti nekim hobijem a nije ti bilo dopušteno, sad kao odrasla osoba pronađi hobi u kojem možeš uživati. Zapisuj svoje misli, razmišljaj o njima i vrednuj ih. Ono što moraš shvatiti je da mnogi od tvojih strahova ili nesigurnosti koje imaš postoje zbog malog djeteta u tebi koje nikada nije imalo zadovoljene osnovne potrebe koje je trebalo dobiti od svojih roditelja. Mnogi načini postupanja u životu su posljedica tih nesigurnosti. Dok se god ne pozabaviš sa svojim osnovnim potrebama, problemi s kojima se suočavaš će se nastaviti jer nisi uspio razriješiti problematiku nedostatka dobivene ljubavi od strane tvojih roditelja.”

Znaj da ti nisi osoba za odbacivanje

Što ovo točno znači? „Ukoliko ti netko ne želi biti prijatelj“, kaže Piper, „odluči da zbog toga ti nećeš odbaciti sebe i da to nećeš doživjeti osobno.“
Ukoliko je odnos s tvojim roditeljima na toplo-hladnoj razini ili se temelji na stvarima koje ti činiš za njih, kao što je odlazak u školu koju oni žele, bavljenje poslom kojim oni misle da se trebaš baviti ili sklapanje braka sa osobom koju su oni izabrali, to nije tvoja krivica.

Tri koraka

Hoće li postojati mogućnost da ikada imaš blizak odnos sa svojim roditeljem ili roditeljima koji će biti zasnovan na ljubavi? Sve je moguće u Kristu, ali potrebno je da obje strane budu voljne stvarno raditi na ovom odnosu. Željeli tvoji roditelji to prihvatiti ili ne, postoje koraci koji se mogu poduzeti kako bi se razvio zdraviji odnos.

  • Postavite granice
    Moraš odlučiti da nećeš postupati prema željama svojih roditelja, što nekada zaista zna biti teško. Kada odgovoriš svojim roditeljima suprotno načinu na koji su oni to navikli, postoji mogućnost da će se uvrijediti. Njima se neće sviđati granice koje si sam postavio. Ipak, postavljanje ovakvih granica je ono što će ti pomoći na putu ka iscjeljenju i oslobođenju.
    Uzmimo primjer da te tvoja majka pozove i požali se na to kako ne može platiti stanarinu. Ovo nije prvi put da ona to čini. To se događa često jer ona nije naučila upravljati svojim novcem. Tako je to uvijek bilo i obično bi joj ti poslao novac kako bi mogla platiti to što je potrebno. Umjesto da joj ovaj put pošalješ novac, reci joj: „Mama, stvarno mi je žao zbog problema s kojima se suočavaš i što nisi u mogućnosti platiti stanarinu. Znam kako je imati problem kada je u pitanju plaćanje računa. Svaki put kada ti pošaljem novac, ja sebe dovodim u nepriliku. Žao mi je, ali ovoga puta ti ne mogu poslati novac.“
    Ovo možda zvuči neprijatno, ali dokle god joj budeš slao novac, ona nikada neće osjećati potrebu da se pozabavi sa svojim financijama. Ona zna da ćeš joj uvijek uskočiti u pomoć.
  • Prestani biti roditelj svojim roditeljima
    Ti nisi onaj koji treba rješavati probleme svojim roditeljima. Moraš prestati dopuštati svojim roditeljima da s tobom dijele informacije koje nisu tvoja briga. Nema potrebe da imaš uvid u intimne detalje njihovog bračnog odnosa. Ne trebaš biti uho za svoju majku kad ima probleme s tvojim ocem ili obratno.
  • Potraži surogata
    Kao dodatak tome što ćeš dopustiti Bogu da bude tvoj roditelj, pronađi nekoga tko će moći biti tvoj dodatni roditelj. Provedi neko vrijeme u molitvi i dopusti Bogu da te povede k toj osobi. Puno puta ovakav odnos se razvije bez mnogo dodatnog napora ili možda već postoji. Možda postoji netko od starješina u crkvi tko se odnosi prema tebi kao prema svom djetetu. Možda postoji roditelj od nekog tvog prijatelja koji postupa prijateljski prema tebi od momenta kada si se sprijateljio s njegovim djetetom. Bog ima način kako će dovesti ljude u tvoj život koji će ti dati ono što tvoji roditelji nisu mogli. Nemoj smatrati ove odnose kao slučajnosti, već kao božanske poveznice, i uloži trud u njihov razvoj.

izvor:, LINK prosinac 2022.